Kontrola komaraca je jedan cjeloviti program koji obuhvaća vrlo složene i zahtjevne procese. Osnovni temelj kontrole komaraca je izrada programa kontrole koji obuhvaća, monitoring i istraživanje komaraca, preventivne mjere, tretmane suzbijanja komaraca u stadiju ličinki (larvicidne tretmane), tretmane suzbijanja komaraca u odraslom stadiju (adulticidne tretmani), dinamiku izvođenja tretmana, nadzor nad provedenim tretmanima i kontrolu učinkovitosti tretmana. Program kontrole komaraca trebao bi biti sastavni dio Programa za provođenje obvezatne dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije na području pojedine općine onih županija u kojima je prisutan problem najezdi komaraca, a koji bi se temeljio na Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine”, br. 60/92, 26/93, 29/94). Pravilnikom o načinu obavljanja obvezatne dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije („Narodne novine”, br. 38/98) utvrđene su mjere za sprječavanje pojave zaraznih bolesti te njihovog suzbijanja širenja.
Problem koji se javlja u odnosu čovjeka i komaraca je njihova izuzetno velika brojnost te zahtjevnost njihove kontrole. Važnost kontrole komaraca osim što je usmjeren na smanjenje njihove brojnosti (isključivo zbog nelagode koju ljudi trpe kao posljedicu njihovih uboda) važan je i zbog očuvanja zdravlja. Svojim djelovanjem, komarci – molestanti (lat. moleste – dosađivati), osim što uzrokuju nelagodu zujanjem, na mjestima uboda uzrokuju i jak svrbež koji je često povezan s alergijskim reakcijama u koži. Na taj način komarci ometaju čovjeka u radu, rekreaciji i općenito boravku u prirodi te narušavaju mir i psihičko zdravlje ljudi. Osim navedenog, vektorska uloga komaraca kao potencijalnih prenositelja patogena (bakterije, virusi i paraziti) koje izazivaju bolesti kao što su malarija, filarija, različite groznice (Žuta, Denge, Zika, WNV, EEE itd.), također je značajna u kontroli njihove brojnosti. Zbog toga su komarci predmet istraživanja mnogih entomologa i epidemiologa te jedna od najistraženijih skupina kukaca na svijetu. Npr., tijekom 2019. godine u svijetu je zabilježeno 229 milijuna slučajeva malarije, a umrlo je 409 000 ljudi (uglavnom djece u afričkoj regiji). Godišnje se u Sjedinjenim Državama dijagnosticira oko 2000 slučajeva malarije. Virus zapadnog Nila (WNV) posljednjih desetak godina zabilježen je u središnjoj Europi uključujući i Republiku Hrvatsku, itd. Navedeni razlozi sasvim opravdano ukazuju na važnost organiziranja i kontinuiranog suzbijanja komaraca.
I dok je u nekim zapadnoeuropskim zemljama (Francuska, Njemačka) došlo do realizacije njihovih programa vezanih za kontrolu komaraca i vrlo učinkovitih rezultata u zaštiti pojedinih urbanih područja od komaraca, u Republici Hrvatskoj rezultati kontrole nikako da dosegnu kontinuitet. Razlog tomu je što se organizirana kontrola komaraca ne provodi na razini cijele države već isključivo u većim gradovima (npr. Zagreb, Split, Rijeka, Pula, Osijek, Vinkovci) i po potrebi u manjim gradovima i mjestima. Organizirana kontrola komaraca na području grada Osijeka datira od 1978. godine, a od 1995. godine kontrola komaraca u Osijeku dobiva znanstveno-stručnu podlogu čiji je nositelj do 2017. godine Odjel za biologiju, Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
Pri izboru metoda za suzbijanje komaraca prvenstveno se treba voditi računa o vrstama komaraca. Podjela komaraca u tri osnovne grupe (poplavne, urbane, invazivne) osim osnovnih bioloških i ekoloških karakteristika ima i praktičnu važnost jer se na temelju tih grupa izabire metoda za njihovo suzbijanje. Mjere suzbijanja komaraca mogu biti: upravljanje okolišem te provođenje mehaničkih, fizičkih, bioloških i kemijskih mjera. Pristup koji bi bio sveobuhvatan je zapravo kombinacija ili komplementarno djelovanje svih ovih mjera i naziva se integrirani način suzbijanja komaraca.
Upravljanje okolišem predstavljaju mjere koje ne ubijaju komarce izravno nego preveniraju njihov razvoj i reprodukciju u okolišu. Prilikom određivanja trajnih mjera koje pripadaju prostornom planiranju, uređenju vodotokova i osiguravanju protočnosti kanalske mreže, visoka inicijalna ulaganja u ovakav tip regulacije, daju dugoročne učinke jer se eliminiraju ili značajno smanjuju potencijalna legla komaraca. Sanacija terena s ciljem uklanjanja voda koje služe kao potencijalno leglo komaraca ili uređivanje voda u stanje u kojem se komarci ne mogu razmnožavati je važna, no nažalost, jedna je od zapostavljenih metoda kontrole komaraca. Hidrotehničke mjere su financijski zahtjevne, no jedine su koje osiguravaju uspjeh na duže vrijeme. Najveća prednost ovakvih mjera je ta što predstavljaju oblik trajnog rješenja. Sve objekte koji na bilo koji način zadržavaju vodu treba održavati tako da u njima postoji protok vode. U protivnom takvi objekti neizbježno postaju potencijalna legla komaraca. Budući da su financijski izdatci za provođenje melioracijskih mjera znatni, često se za suzbijanje komaraca na velikim leglima koriste privremena rješenja, kao što su larvicidni tretmani koji se moraju ponavljati nekoliko puta godišnje, vrlo često s upitnom učinkovitošću.
Mehaničke mjere podrazumijevaju uklanjanje potencijalnih legala u urbanoj sredini. Ovo je izrazito važno za urbane i invazivne komarce koji se razmnožavaju na bilo kojem mjestu na kojem ima vode: burad, kontejneri, kante, automobilske gume, posude za cvijeće itd. Kako bi ova mjera bila što uspješnija, važno je educirati javnost i uputiti ih da i oni sami mogu pridonijeti smanjenju populacija komaraca, smanjenjem različitog otpada, kanti i raznih posuda punih vode, u kojima se razvijaju ličinke. U godinama kada ima puno atmosferskih padalina neophodna je pomoć građana u kontroli komaraca, posebice ličinki urbanih i invazivnih vrsta komaraca koje se nalaze u gotovo svakom dvorištu privatne kuće ili poslovnog objekta. Ženke urbanih komaraca polažu svoja jaja na svaki vodeni medij. Stoga je od posebne važnosti naglasiti da stanovnici trebaju ukloniti svako takvo moguće leglo komaraca. Dovoljna je kanta vode ostavljena tjedan dana da jedna ženka položi 200 do 400 jaja. Izlijevanjem vode na tlo jaja se suše i propadaju, čime je spriječen daljnji razvoj komaraca. Također je potrebno redovito održavati sustave za navodnjavanje i drenažu, različite cijevi, krovne žljebove, redovito uklanjati otpad, sprječavati nakupljanje vode u posudama koje se koriste (prekrivanjem, spremanjem u zatvoreni prostor ili na neki drugi način), te tjedno izmjenjivati vodu u posudama za cvijeće na groblju. Ovo je isključivo zadaća lokalnog stanovništva koje na ovaj način daju velik doprinos u zajedničkoj borbi protiv komaraca.
Fizičke mjere su one koje fizički sprečavaju širenje komaraca, kako ličinki tako i odraslih komaraca. Za sprječavanje izlijeganja ličinki najčešće se koriste biorazgradive tvari poznatije kao monomolekularni film (MMF) koje se nanose na površinu vode i onemogućavaju kontakt jedinki sa zrakom, odnosno onemogućavaju njihovo disanje. Vodena površina nekog medija se prekrije mikronski tankim slojem MMF-a koji stvara fizičku prepreku između vode i zraka. Ovako tretirane vodene površine mogu kroz duži vremenski period (do mjesec dana) u kontejnerima, šahtovima i drugim umjetnim leglima osigurati dugotrajno odsustvo ličinki komaraca. Ličinke komaraca ugibaju jer ne mogu uzeti zrak. Zasigurno jedna od najraširenijih fizičkih mjera je postavljanje mrežica na prozorima i vratima. Ovom mjerom sprječavamo ulazak odraslih jedinki komaraca u bilo koji oblik radnog i životnog prostora ljudi te značajno smanjujemo mogućnost kontakta komarac-čovjek. Iako u Hrvatskoj nije toliko česta primjena mrežica iznad kreveta (baldahin) koje također sprječavaju kontakt komaraca i ljudi tijekom noći, u nekim afričkim državama to je osnovna fizička mjera.
Biološke mjere. Biološka kontrola u najširem smislu riječi definira se kao smanjenje broja komaraca korištenjem predatora, parazita, patogena ili toksina mikroorganizama. Postoje dvije strategije: inokulacija i inundacija. Inokulacija predstavlja unošenje malog broja predatora ili parazita koji će kroz duže vrijeme regulirati (nekada i istrijebiti) komarce iz određenog staništa. Primjer za ovu strategiju je unošenje ribice gambuzije u neku baru. Strategija inundacija temelji se na oslobađanju ogromnog broja predatora, parazita ili patogena (ili njihovih toksina) u stanište komaraca te ima trenutni učinak. Ova strategija najčešće podrazumijeva upotrebu bioloških pripravaka koji predstavljaju učinkovito i ekološki prihvatljivo rješenje, stoga je primjena bioloških pripravaka uglavnom usmjerena prema otvorenim vodenim sustavima. U biološke pripravke ubrajamo preparate koji kao aktivnu tvar sadrže produkte sporulacije (neaktivna forma toksina) različitih tipova entomopatogenih bakterija. Aktivacija toksina čiji se kristali vežu za receptore na stijenkama epitela crijeva, događa se zahvaljujući lužnatoj reakciji unutar probavnog sustava. Najvažnije osobine bioloških pripravaka su velika učinkovitost na ciljane organizme, visoka selektivnost i znatno smanjena ekotoksičnost.
Genetička kontrola je poseban oblik bioloških mjera koje podrazumijevaju genetičku manipulaciju komarcima u smislu remećenja prirodne reprodukcije. Najpoznatija metoda je SIT (eng. sterile insect technique) i predstavlja jednu od novijih inovativnih metoda suzbijanja vektorskih vrsta komaraca i prva je na listi metoda preporučenih za borbu protiv epidemije Zika virusa u Brazilu od strane IAEA i WHO. SIT podrazumijeva unošenje sterilnih mužjaka u prirodnu populaciju kukaca. Parenjem ovih mužjaka sa ženkama prirodne, divlje populacije, sprječava se stvaranje potomstva.
Kemijske mjere uključuju primjena kemijskih biocida koji neselektivno ubijaju sve kukce. To su preparati na bazi kemijskih spojeva: organofosfati, piretroidi, karbamati. Formulacije mogu biti pripremljene za suzbijanje ličinki i odraslih komaraca. U okoliš se unose pomoću različitih raspršivača. Larvicidi se primjenjuju u leglima komaraca, i to konvencionalni larvicidi i regulatori rasta kukaca (IGR), koji sprječavanju razvoj ličinki u odrasle komarce. Ovi larvicidi primjenjuju se u zatvorenim i izoliranim vodenim sustavima koji su bogati (zasićeni) organskim tvarima, kanalskoj mreži i šahtovima, te u manjim umjetnim leglima. Adulticidi se koriste za suzbijanje odraslih komaraca. U okoliš se unose na dva načina: raspršivanjem otrova u jako sitnim česticama (ULV metoda) ili vezanjem otrova na neki nosač, najčešće dim (zadimljavanje).