Sa zdravstvenog stajališta, komarci predstavljaju najvažniju skupinu kukaca jer su odgovorni za prijenos mnogih medicinski važnih patogena i parazita poput virusa, bakterija, praživotinja i nematoda. Osim prenošenja uzročnika brojnih i vrlo opasnih zaraznih bolesti komarci su i molestanti (napasnici koji uznemiravaju kralježnjake).
Većina do sada poznatih vrsta komaraca u svijetu su molestanti a samo njih 100-tinjak mogu prenositi bolesti, te ih nazivamo vektorima. Biti vektor znači da se uzročnik bolesti određeno vrijeme nalazi u komarcu – vektoru, kojega ubodom prenosi dalje na čovjeka. Najčešće bolesti koje u svijetu prenose komarci su malarija, dengue groznica, žuta i Chikungunya groznica te različiti tipovi encefalitisa. Takve bolesti imaju sezonski karakter, jer ovise o životnom ciklusu komaraca, koji najčešće traje od proljeća do kasne jeseni. Danas, pojavnost i rasprostranjenost tih bolesti ovise o klimatskim promjenama, međukontinentalnoj razmijeni, putovanjima i migracijama ljudi, itd. Zemlje s najvećim brojem stanovnika često su ujedno i endemska žarišta vektorskih bolesti. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije govore da više od polovine svjetskog stanovništva živi s rizikom obolijevanja od različitih bolesti u čijoj pojavi sudjeluju vektori, od toga 40% stanovništva živi s rizikom obolijevanja od dengue groznice čije uzročnike prenose komarci.
Situacija u Hrvatskoj je nešto povoljnija, prije svega jer se Hrvatska nalazi u dijelu svijeta u kojem navedene bolesti nisu često zastupljene. Sporadično zatupljene bolesti u našoj zemlji još uvijek ne predstavljaju veliki rizik za stanovništvo, ali treba biti na oprezu. Komarac je jedna od najopasnijih životinja s kojima se čovječanstvo susreće i umnogome je utjecala na razvoj čovječanstva današnjice. Obzirom da je poznato da su komarci prenosioci mnogih bolesti, a Hrvatska je prije svega turistička zemlja, istraživanje i kontrola komaraca predstavlja kako lokalni tako i nacionalni interes, a sve u svrhu zaštite zdravlja ljudi.
Slika preuzeta s : https://cvbd.elanco.com/diseases/mosquito-borne-diseases
VIRUSI i BOLESTI:
Denga hemoragična groznica/Dengue groznica/DHF/kostolomna groznica – je bolest koju uzrokuje virus dengue a još se naziva i filipinska, tajlandska ili hemoragična groznica jugoistočne Azije (vrlo je česta u zemljama tropske i suptropske klime). Bolest je danas endemična u više od 100 zemalja na području Afrike, Amerike, istočnog Mediterana, jugoistočne Azije i zapadnog Pacifika.
Prvi autohtoni slučaj dengue infekcije u Hrvatskoj (i jedini do sada) zabilježen je 2010. godine na poluotoku Pelješcu. Iste godine lokalni prijenos virusa otkriven je i na području Francuske, dok su uvezeni slučajevi zabilježeni u još nekoliko europskih zemalja. U Europi, svake godine javljaju se sporadični autohtoni slučajevi, jer je ovo najrasprostranjenija virusna bolest koju prenose komarci. Godišnje u svijetu obole deseci milijuna ljudi s oko 20.000-25.000 smrtnih ishoda, uglavnom u djece. Glavni prijenosnici ovog virusa su komarci vrste Aedes aegypti i Aedes albopictus. Većina oboljelih osoba je asimptomatska. Osobe s klinički razvijenom bolesti najčešće obole od blagog oblika – dengue groznice koja se, nakon inkubacije od 4-7 dana, moguće (3-14), manifestira naglim nastankom temperature u trajanju prosječno 2-7 dana praćene glavoboljom, bolovima iza očiju, bolovima u zglobovima i osipom. Cjepivo protiv virusa dengue trenutno ne postoji kao niti specifična terapija za ovu bolest.
WHO – DENGA GROZNICA
https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/dengue-and-severe-dengue
WHO – VODIČ ZA DIJAGNOZU, PREVENCIJU I KONTROLU
https://www.who.int/tdr/publications/documents/dengue-diagnosis.pdf
CDC – DENGA
https://www.cdc.gov/dengue/index.html
Chikungunya groznica/ CHIKV / – je bolest koju uzrokuje virus chikungunya. Bolest je otkrivena u više od 60 zemalja Azije, Afrike, Europe i Amerike. Autohtoni prijenos chikungunya virusa zabilježen je u Europi na području Italije 2007. i 2017. godine. Manje epidemije zabilježene su u nekoliko drugih Europskih država i to uglavnom unesenim slučajevima gdje su zaražene osobe infekciju stekle na putovanjima u zemlje gdje je chikungunya infekcija udomaćena.
Na području Hrvatske zasad nisu detektirani autohtoni slučajevi, međutim tijekom 2016. i 2017. godine klinički manifestni importirani slučajevi chikungunye infekcije otkriveni su u 6 osoba koje su se vratile u Hrvatsku.
Virus prenose komarci vrsta Aedes aegypti i Aedes albopictus (azijski tigrasti komarac). Chikungunya virus u kombinaciji sa Aedes albopictus čini cjelinu s visokim potencijalom za pojavljivanjem u do sada nezahvaćenim područjima.Nakon inkubacije od 4-8 dana kod oboljelih se javlja visoka temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima i jaki bolovi u zglobovima. Polovina zaraženih razvija osip koji se češće javlja u djece s mogućom pojavom krvarenja iz desni i petehija po koži. Kod dijela zaraženih ljudi dugo vremena mogu biti prisutni bolovi u zglobovima. U trudnica koje razviju bolest u zadnjem tjednu pred porod moguć je prijenos virusa na plod. Trenutno ne postoji cjepivo protiv virusa chikungunya, kao niti specifična terapija za ovu bolest.
WHO – CHIKUNGUNYA – https://www.who.int/health-topics/chikungunya#tab=tab_1
CDC – CHIKUNGUNYA – https://www.cdc.gov/chikungunya/symptoms/index.html
Usutu virusna infekcija/ USUV / – je bolest koju uzrokuje virus USUTU, flavivirus koji se prenosi komarcima, na ptice, sisavce i ljude. Ptice su prirodni rezervoar, a virus u prirodi opstaje u ciklusu prijenosa komarac-ptica-komarac. Virus na ljude prenose komarci roda Culex, a prijenos s čovjeka na čovjeka preko komaraca do sada nije dokazan. Sa živim ili mrtvim divljim pticama uvijek treba postupati pažljivo, čak i ako virus ne može izravno prenijeti na ljude. Najbolje ih je samo dodirivati rukavicama.
U Europi je virus prvi put otkriven 2001. godine u populaciji divljih ptica u Austriji. Naknadnim pretraživanjem arhiviranih tkiva uginulih ptica iz 1996. godine na području Italije potvrđena je prisutnost USUV, što ukazuje da je virus bio prisutan na području Europe prije 2001. godine. U Italiji, Švicarskoj i Mađarskoj ptice koje žive u divljini uginule su od zaraze virusom tijekom 2005. i 2006. godine. U ljeto 2011. godine, prema procjenama, nekoliko stotina tisuća ptica uginulo je od virusa Usutu u Njemačkoj. Smatra se da je ovaj virus trajno uspostavljenim u zapadnoj Europi.
U Hrvatskoj neuroinvazivna bolest uzrokovana Usutu virusom potvrđena je samo 2013. godine u troje oboljelih iz Zagreba i okolice.
Ova infekcija u ljudi je većinom asimptomatska. Kod oboljelih s kliničkom slikom simptomi variraju od blage bolesti s povišenom temperaturom, preko jake groznice, jake glavobolje I osipa, do teških oblika s meningitisom i meningoencefalitisom. Veći rizik obolijevanja s teškom kliničkom slikom imaju imunokompromitirane osobe i kronični bolesnici. Trenutno ne postoji cjepivo protiv Usutu virusa, kao niti specifična terapija za ovu bolest. Bolesnici se liječe simptomatskom terapijom.
HRČAK – USUTU VIRUS –
https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=254815
CDC – USUTU VIRUS – https://wwwnc.cdc.gov/eid/article/24/5/17-1122_article
Groznica Zapadnog Nila/ (engl. West Nile Virus)/ WNV / – uzrokuje virus zapadnog Nila, flavivirus koji se prenosi komarcima te je neuropatogen čovjeka, konja i ptica. Ptice su prirodni rezervoar, a virus u prirodi opstaje u ciklusu prijenosa komarac-ptica-komarac. Virus je također izoliran i u pasa, ali je zaključeno da psi ne igraju važnu ulogu u epidemiologiji WNV-a, ali doprinose održavanju virusa u regiji. Prijenos virusa s čovjeka na čovjeka preko komarca nije dokazan, iako se virus može prenijeti s čovjeka na čovjeka transfuzijom krvi, transplantacijom tkiva, stanica ili organa.
Virus zapadnog Nila otkriven je u brojnim zemljama Starog svijeta, uključujući Afriku, Bliski Istok i Aziju. U Euroaziji se pokazalo da WNV uzrokuje meningoencefalitis kod ljudi i konja (npr. U južnoj Francuskoj, Rumunjskoj, Italiji i Rusiji). Prva veća epidemija u Europi zabilježena je u Rumunjskoj 1996. godine. Pojedinačni slučajevi i epidemije bolesti zabilježene su u većini zemalja južne i jugoistočne Europe. Tijekomk 2012., 2013. i 2018. Zabilježen je veliki broj oboljelih osoba na području južne i jugoistočne Europe.
Prvi klinički slučajevi neuroinvazivne bolesti uzrokovane virusom Zapadnog Nila u Hrvatskoj prijavljeni su 2012. godine, te se do danas svake godine prijavljuju. Ipak, tijekom 2020. godine nije zabilježen ni jedan slučaj oboljenja u ljudi.
Većina zaraženih osoba je asimptomatska. U zaraženih osoba javlja se bolest nalik gripi – povišena temperatura, umor, hladnoća, malaksalost, glavobolja, bol u leđima i mialgija, mučnina, ponekad kožni osip. U oko 1% zaraženih javlja se teški oblik bolesti sa zahvaćanjem središnjeg živčanog sustava, neurološke manifestacije poput meningitisa, encefalitisa i mijelitisa. Veći rizik od teških oblika bolesti imaju osobe starije od 60 godina s kroničnim bolestima te osobe oslabljenog imuniteta. Trenutno ne postoji cjepivo protiv virusa Zapadnog Nila, kao niti specifična terapija za ovu bolest. Bolesnici se liječe simptomatskom terapijom.
Virus prenose komarci roda Culex, kod nas Culex pipiens complex, uobičajena i široko rasprostranjena vrsta koja živi i razvija se u našem neposrednom okruženju, u prirodi i u naseljima.
WHO – West Nile Virus
https://www.euro.who.int/__data/assets/pdf_file/0020/246170/Fact-sheet-West-Nile-virus-Eng.pdf
CDC – West Nile Virus – https://www.cdc.gov/westnile/symptoms/index.html
Žuta groznica/ YFV / – je bolest koju uzrokuje virus žute groznice, flavivirus koji se prenosi komarcima na ljude i primate. Virus na ljude prenose uglavnom komarci vrste Aedes aegypty koji još nije zabilježen na području Hrvatske, stoga je vjerojatnot od obolijevanja od ove bolesti je izuzetno mala. Ovoj vrsti komaraca ne odgovaraju niske temperatrure zbog toga je žuta groznica bolest tropskih predjela.
Bolest potječe iz Afrike a česta je i u tropskim područjima Južne Amerike, ali ne i u Aziji. Od 1980-ih, broj slučajeva žute groznice se povećava te je tako zabilježeno i nekoliko importiranih slučajeva u Europi. Žuta groznica uzrokuje 200.000 infekcija i oko 30.000 smrti svake godine, a gotovo 90% svih slučajeva se zabilježi u Africi. U 18. i 19. vijeku, žuta groznica je bila najopasnija zarazna bolest.
U Hrvatskoj bolest Žuta groznica do sada nije zabilježena.
Kod oboljelih, simptomi su drhtanje, vrućica, gubitak apetita, mučnina, bolest mišića, osobito leđnih, i glavobolje. Simptomi se uglavnom poboljšaju nakon pet dana. Kod nekih pacijenata, dan nakon što im je bolje, vrućica se vrati, pojavi se bol u želucu te započinje opasno oštećenjejetre koja se manifestira žuticom. U osoba sa teškom kliničkom slikom, smrt se javlja kod gotovo 50% pacijenata koji ne prime terapiju. Cjepivo protiv Žute groznice postoji i u nekim državama je obvezno za strane državljane. Bolesnici se liječe simtomatskom terapijom. Oni koji prežive bolest stječu doživotni imunitet.
Svi hrvatski građani koji planiraju odlazak u Afriku ili Južnu Ameriku obvezni su se cijepiti protiv žute groznice najkasnije deset dana prije polaska na put. Najnovija istraživanja pokazuju kako jedna doza cjepiva pruža doživotnu zaštitu, te se ne treba docjepljivati ( Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti).
WHO – YELLOW FEVER – https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/yellow-fever
CDC – YELLOW FEVER – https://www.cdc.gov/yellowfever/index.html
Zika groznica /ZIKV / – je bolest koju uzrokuje virus zika, flavivirus koji se prenosi komarcima na ljude i primate. Virus na ljude prenose uglavnom komarci vrste Aedes aegypty koji još nije zabilježen na području Hrvatske, stoga je vjerojatnot od obolijevanja od ove bolesti je izuzetno mala. Ovoj vrsti komaraca ne odgovaraju niske temperatrure zbog toga je žuta groznica bolest tropskih predjela.
Zika virusna bolest uobičajeno se javlja u nekim djelovima Afrike i Azije, no od 2015. g. pojavili su se slučajevi bolesti u Južnoj Americi i od tada se brzo proširila prema Srednjoj Americi. Prva zabilježena epidemija među ljudima u Americi dogodila se 2007. godine. Do danas je ukupno 86 zemalja i teritorija pružilo dokaze o zarazi Zika virusom.
U Europi je do sada zabilježeno nekoliko importiranih slučajeva zika virusne bolesti (Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemska, Švicarska, Italija, Španjolska, Portugal, Finska) i to kod osoba koje su prethodno boravile u zahvaćenim državama.
U Hrvatskoj bolest Zika do sada nije zabilježena.
Kod oboljelih, u većini slučajeva (60–80%) nema nikakvih simptoma. Ako su simptomi ipak prisutni tada uključuju vrućicu, bol u zglobovima, glavobolju, crvenilo očiju i osip. Simptomi su obično blagi i traju manje od sedam dana. Od 2015. godine nije bilo smrtnih slučajeva u oboljelih od ove infekcije. Infekcija virusom Zika tijekom trudnoće može uzrokovati rađanje dojenčadi s mikrocefalijom i drugim urođenim malformacijama, poznatim kao urođeni Zika sindrom. Zabilježen je i prijenos spolnim putem, trensfuzijom krvi I transplantacijom organa. U ovom trenutku ne postoji cjepivo niti lijek za terapiju zika virusne bolesti. Liječenje je simptomatsko. Bolest obično traje 4 do 7 dana, rijetko zahtijeva hospitalizaciju te uglavnom prolazi bez teških komplikacija.
CDC – ZIKA – https://www.cdc.gov/zika/index.html
WHO – ZIKA VIRUS – https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/zika-virus
PARAZITI i BOLESTI:
Dirofilarioza – je infekcija čovjeka psećom srčanom glistom. Kada komarac ubode psa zaraženog parazitom Dirofilaria immitis (pseći srčani parazit), te nakon toga ubode čovjeka, parazit se prenosi u krvotok. Ličinke se mogu učahuriti u plućnom tkivu i stvoriti čvorove u plućima. Simptomi kod čovjeka su vrlo rijetki a čvor u plućima otkriva se na rutinskoj rentgenskoj slici. Uglavnom infekcija prolazi spontano.
Konkretno vrste komaraca Anopheles maculipennis i Aedes albopictus prisutne u Hrvatskoj sudjeluju u prijenosu D. repens, a u prijenosu D. immitis sudjeluju vrste iz rodova Culex, Aedes, Anopheles i Culiseta. Ova bolest, od koje obolijevaju i životinje i ljudi, sve se češće otkriva u mediteranskim zemljama (Genchi i sur., 2005.). Tako se još od 2001. godine Španjolska, Portugal, Italija i Francuska smatraju endemskim zemljama.
Dirofilarioza je u Hrvatskoj vrlo rijetka.
Dirofilarioza – edukativni material
https://zoeproject.eu/documents/study/IO3_Diro_CR.pdf
CDC – Dirofilarija
Limfna filarioza/ Limfatična filarijaza/Elefantijaza – je infekcija limfnih čvorova i žila jednom od 3 vrste parazitskih crva iz roda Filarioidea. Paraziti su Wuchereria bancrofti, Brugia malayi i B. timori koje prenose komarci. Dijagnoza se postavlja otkrivanjem mikrofilarija u krvi čovjeka, ultrazvučnim nalazom odraslih parazita ili serologijom. Procjenjuje se da ovu infekciju u svijetu ima oko 120 milijuna ljudi. Ovi paraziti oštećuju limfni sustav što dovodi do nenormalnog povećanja dijelova tijela, uzrokujući bol, ozbiljnu invalidnost i socijalnu stigmu.
U Hrvatskoj, su zabilježeni pojedinačni UNESENI slučajevi osoba koje su boravile u tropskim i subtropskim područjima Afrike i Azije. Najbolja je zaštita izbjegavanje uboda komaraca u endemskim područjima. Endemično područje na Mediteranu je Egipat, stoga treba biti na oprezu.
WHO – LIMFNA FILARIOZA
https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/lymphatic-filariasis
CDC – LIMFNA FILARIOZA
https://www.cdc.gov/parasites/lymphaticfilariasis/index.html
Malarija – je jedna od najpoznatijih i najopasnijih tropskih bolesti u svijetu koju prenose komarci. To je zarazna bolest crvenih krvnih stanica koju uzrokuje jednostanični organizam Plasmodium. Širi ubodom zaražene ženke komarca Anopheles, transfuzijom zaražene krvi ili iglom injekcije koju je prethodno upotrijebila zaražena osoba. Ljude mogu zaraziti i uzrokovati malariju četiri vrste parazita―Plasmodium vivax, Plasmodium ovale, Plasmodium falciparum i Plasmodium malariae. Tijekom 2019. godine u svijetu je zabilježeno 229 milijuna slučajeva malarije, a umrlo je 409 000 ljudi (uglavnom djece u afričkoj regiji). Godišnje se u Sjedinjenim Državama dijagnosticira oko 2000 slučajeva malarije. Velika većina slučajeva u Sjedinjenim Državama su putnici i imigranti koji se vraćaju iz zemalja u kojima se javlja prijenos malarije, mnogi iz podsaharske Afrike i južne Azije. Pojedinci s simptomima malarije često imaju vrućicu, zimicu i simptome slične gripi. Dijagnoza se postavlja prepoznavanjem parazita u uzorku krvi. Ukoliko se malarija ne liječi, mogu se razviti teške komplikacije i smrt.
U Hrvatskoj, malarija je uspješno iskorijenjena prije više od pedeset godina. Ipak, poznati su pojedinačni slučajevi unosa bolesti kod osoba koje su boravile u tropskim i subtropskim krajevima, te se tamo zarazila. Pojava simptoma javlja se po povratku u Hrvatsku, te je liječenje obavezno. Simptomi mogu početi jedan mjesec ili više nakon uboda zaraženog komarca.
WHO – Globalna strategija za malariju 2016. -2030.
https://www.who.int/publications/i/item/9789241564991
WHO – Svjetski dan malarije 2021.
https://www.who.int/publications/i/item/9789241564991
WHO – VODIČ ZA MALARIJU
https://www.who.int/teams/global-malaria-programme/guidelines-for-malaria
CDC – MALARIA PROGRAM
https://www.cdc.gov/malaria/resources/pdf/fsp/cdc_malaria_program_2021.pdf